top of page

Interijeri splitskih i trogirskih crkava

Zašto je Emanuel Vidović slikao unutrašnjosti crkava u Splitu i Trogiru?

1

​

" I njegove bilješke, pisane u starijim godinama, počinju podno starog, vitkog zvonika, u mističnom mraku mauzoleja-katedrale. Na tom antiknom trgu s golemim granitnim stupovima, na Peristilu, odvijali su se pred začuđenim očima dječaka iz ribarskog predgrađa čudni i neobični svečani prizori … a tek tajanstvenost unutrašnjosti katedrale i duge, raskošno-mistične crkvene funkcije u njoj, uz pjevanje i zvukove orgulja, što su se uzdizali visoko gore, prema kupoli koja je nestajala u mraku! Slaba, kosa svjetla s prozora, uljenice i voštanice, oltari puni pozlate, baršuna i damasta – sve su to bili dojmovi i prizori koji su se duboko urezali u dječakovu dušu. "

2

​

" Najjači su ipak bili dojmovi crkvenih obreda Velikog tjedna u katedrali. Split Vidovićeva djetinjstva bio je tipičan mediteranski gradić u kojemu su religija i tradicionalna religiozna mistika igrale živu ulogu. Odgojen u pučkoj bogobojaznoj obitelji, Vidović je već u najranijoj mladosti bio dionikom mnogih crkvenih obreda i svečanosti. I kasnije, kad više nije u crkve ulazio moliti nego slikati, donekle mistični dojmovi iz djetinjstva lebdjeli su oko tih oltara, raspela i svijećnjaka. Osobito se rado Vidović u starosti sjećao ugođaja što su na njega u djetinjstvu ostavila zvona splitskih, kao i trogirskih, crkava … "

3

 

„ Već bi se na vrhu Marjana hvatao mrak, kada bi najednom malo zvono sa poljudske crkve naviještalo Zdravu Mariju. U tom nije bilo ničega turobnog, već nečeg slatkog i prijatnog. Sjeća se stari slikar i starog raspela kraj malih vrata u katedrali, … sjeća se i crkvenih osoba koje je u polumraku stolne crkve sretao; i u djetinjstvu i mnogo kasnije kada je u njoj slikao .. bili su mu jednako privlačni i kor crkve i sakristija. Ti su se mladenački dojmovi stopili s onima kasnijim i oplodili slike unutrašnjosti splitske katedrale, među najljepšim radovima Vidovićevog opusa. „

4

 

„ Na trećem katu stare trogirske palače, sa lijepim kasnogotskim portalom, usred grada, provodio je praznike … miljenik barba Santa, umirovljenog činovnika. Barba Santo bi svakog jutra uranio sa svojom šarenom maramom, kupovati hranu za kuću a mali Emanuel bi ga čekao na drvenoj terasi, odakle je promatrao zvonike starinskog grada … Poslije podne sam se igrao sa svojim društvom, sve do sata večernje šetnje sa stricem. Izlazeći kroz gradska vrata, išli bismo u crkvu Sv. Duha na obali, lijepa crkva, kasnije propala u požaru … Naša iduća stanica bi bila crkva sv. Dominika, crkva puna mistike. Poslije malo koračanja bismo bili u crkvi Gospe od Karmela. Kada bismo došli kući, izmolili bismo prije večere još cijelu „ružariju“ …

5

 

„ I kao što je nekoć sa stricem obilazio redom sve crkve, da svagdje izmoli obveznu Zdravomariju, tako sada po istom redu obilazi iste crkve, osim onih koje su nestale, da uživa slikajući njihove interijere. „ Mogu kazati da su moji dojmovi u trogirskim crkvama bili praćeni nekom pobožnošću koju mi je u mladosti uspio uliti moj stric, dok je u splitskoj katedrali sam umjetnički ambijent imao dublju moć direktnog djelovanja na mene, pa sam ga tako svježijeg mogao prenijeti na platno“ … „tako sam poslije dugih godina, tek sada, kada su u meni sazreli, mogao oživotvoriti svoje neizbrisive dojmove mladih dana. Uvjerio sam se, da umjetnost zahtijeva, da jedino na taj način, iskreno i ozbiljno treba raditi ““

Duško Kečkemet, citati iz "Duško Kečkemet, EMANUEL VIDOVIĆ - Život i djelo, Agram, Zagreb 2000."

bottom of page