top of page

Chioggia

Maleno, slikovito ribarsko mjesto na dnu venecijanske lagune, Vidovićeva je luka spasa. Tu je nalazio motive za svoje stvaralaštvo, oblikovao svoj slikarski lik, pronašao ljubav svog života i uvijek se osjećao kao kod kuće. Ribarski gradić, u kojem je nalazio dosta sličnosti sa svojim pučkim Splitom, ostao je uvijek živ u njegovoj uspomeni i oslikan na njegovim dašćicama i platnima.

1

​

„ U Milanu (1892. – 1895.) nije nalazio teren za svoje slikarstvo; suha, svijetla atmosfera, bučni moderan život i njemu strana slikarska škola nisu ga poticali na rad. Vidio je pak da neki drugi poznati slikari odlaze svake godine iz Milana u malenu Chioggiu, kraj Venecije, i iz tog interesantnog i kolorističkog grada donose dobre slike.  Želja da pođe slikati u Chioggiu, koja će mu svojim tihim ribarskim životom, malim kanalima i starim kućama, pružiti još više nego Venecija, postajala je u njemu sve jača. U Chioggiu je dolazio dva puta iz Milana i više puta iz Splita i boravio tamo duže vremena. Kada bi uštedio nešto novca, u jesen bi na neko vrijeme dolazio u Chioggiu i unajmio sobu za svoj atelijer. „

2

​

„ Chioggia, maleno ribarsko naselje na dnu venecijanske lagune, bila je motiv mnogih slikara. Slikoviti kanali (Canale della Vena, S. Domenico, Lombardo i manji Perotolo) često se susreću na Vidovićevim slikama. Chioggia mu je pružala više nego Venecija. Dok je Venecija bila raspjevana, raskošna, bučna, u ribarskoj Chioggi sve je bilo patrijarhalno, slikovito, goldonijevski jednostavno i duhovito. Vidovića je, kako je i sam kazao, zanimao duboki kolorit jesenskih i kišnih dana te zalasci sunca. Po cijeli dan je radio studije iz prirode, s malim kartonima obilazio sve uličice, sve kanale, i slikao neumorno. „

3

​

" Chioggia je potpuno oblikovala Vidovićev slikarski lik. Iz nje je on došao u domovinu kao gotov i zreo slikar. Njegov samostalni temperament, koji nije bio sklon nikakvom sustavnom školovanju, nikakvom akademizmu, više se izgradio na kanalima i uličicama malene Chioggie i u susretima s drugim slikarima, koji su dolazili u Chioggiu slikati, i u njihovim radovima nego u mletačkoj Akademiji. Slikovit i intiman život po uličicama, neprestani dolazak i odlazak marljivih ribara u malim brodicama, prodavanje ribe, kao i tipične njihove lađe, "bragozzi", na otvorenim lagunama, a sve uronjeno u maglicu vodenih para, koja stvara dubinu prostora i stapa susjedne boje u meke baršunaste obrise ... "

4

 

„Kad se spremao nakon drugog boravka u Chioggi vratiti u Milano, zadržao ga je lik djevojke na nekom prozoru. Ta je djevojka promijenila sve njegove osnove. Zvala se Amalia Baffo i bila je tri godine mlađa od njega. Otac joj je bio imućni trgovac građevnim materijalom. Nježna djevojka, nešto sentimentalna izraza lica, uskoro je zanijela mladog slikara. Kasnije mu je postala ženom i privrženom životnom drugaricom u vedrim i teškim trenucima.“

Duško Kečkemet, citati iz "Duško Kečkemet, EMANUEL VIDOVIĆ - Život i djelo, Agram, Zagreb 2000."

bottom of page